napisao Tomas G. Teskey, D.V.M. Hereford, AZ, U.S.A.
[You must be registered and logged in to see this link.](prevedeno i ponovno objavljeno uz dopuštenje autora)
Postanite učenici kopitaOdgovorni konjovodci sa velikim zanimanjem postaju zainteresirani za konjska kopita. Kao veterinar koji uči o konjima posljednjih nekoliko godina otkrio sam da postoji jako malo informacija o kopitima u odnosu na ostatak konjske anatomije. Možda je to razlog zbog kojeg mnogi veterinari, potkivači i treneri ne znaju kako normalno kopito treba izgledati a niti razumiju u potpunosti kako kopito funkcionira, ove informacije ne možete lako pronaći.
Deformacije kopita kod široke populacije konja su tako uobičajne da se za deformirana kopita smatra da su ''normalna''. Od slika u veterinarskim priručnicima do dijagrama u potkivačkim tekstovima, konjsko kopito je nekorektno prikazano sa strukturom kojoj nedostaju vitalni dijelovi. Ova informacija nije potekla iz ''glavne struje'' razmišljanja. Kada
vlasnik konja sluša veterinara, potkivača i trenera što je dobro ili loše za njegovog konja ni ne sluti da većina ovih profesionalaca, koje on jako poštuje, nisu stručnjaci za konjska kopita. Oni među nama koji žele biti dobri vlasnici svojim konjima moraju postati svjesni
normalnih i abnormalnih karakteristika kopita. Edukacija nam pomaže da vodimo inteligentne razgovore s profesionalcima, i zajedno donosimo odluke koje se odnose na kopita.
Brojne knjige, članci, dizertacije i velika količina kliničkih dokaza podržava činjenicu da kada zabijemo čavao u konjsko kopito dolazi do štete. Neki potkivači su svjesni ove činjenice, i priznaju da je najbolji scenario za konja da bude barefoot, govoreći o potkivanju kao o ''nužnom zlu''. Drugi potkivači potiču svoje klijente da drže svoje konje barefoot veći dio godine, a mnogi potkivači također drže svoje konje barefoot. Unatoč činjenicama da je potkivanje uvijek zlo i da nije potrebno konjima, mnogi potkivači nastavljaju sa svojom praksom stavljanja čavli i potkova. Ovaj dokaz postaje samodostatan kada uzmete vremena da proučite nevjerojatnu anatomiju i fiziologiju kopita.
"Ne vjerujte u nešto samo zato jer ste tako čuli. Ne vjerujte u nešto samo zato jer
mnogi tako kažu i šire glasine o tome. Ne vjerujte u nešto samo zato jer je
napisano u knjigama. Ne vjerujte u ništa što proizlazi samo iz vašeg poštovanja
prema autoritetu i starijim osobama. Ne vjerujte u tradiciju samo zato jer se
prenosila generacijama. Ali nakon što sve sagledate i analizirate, te vidite da se
to nešto slaže sa zdravim razumom i u mogučnosti je činiti dobro jednome ili
mnogima, tada to prihvatite i živite u skladu s tim.'' ~ BuddhaMnogi ljudi, pa tako i ja, znaju da zabijanje čavli u konjsko kopito uzrokuje štetu, a ono što slijedi je sažetak nekoliko štetnih efekata upotrebe metalnih potkova na konjskim kopitima:
Konjsko kopito se razvilo u kupolastu strukturu, sa stožcem i trokutom posloženim tako da tvore jednu od najsnažnijih i najdinamičnijih struktura u prirodi. Šteta nastaje prije nego stavimo potkovu na kopito, tada kada ga pripremimo za stavljanje potkove. Energična i živa struktura prirodnog kopita se zanemaruje kada potkivač izravna donji dio kopita kako bi postavio potkovu. Ovo poravnavanje uništava vitalnu funkciju kopita, a stavljanjem fiksnog metalnog obruča na kopito osiguravamo polagno propadanje i deformaciju, te stvaramo
plodno tlo za bolesti u cijelom organizmu. Metalne su potkove te koje osiguravaju stanje fiziološke stagnacije i direktnu štetu, koja dovodi do deformiranosti, bolesti, šepanja, preuranjenog manjka sposobnosti kretanja, bolno kretanje i preuranjenu starost kod konja.
Čavli koji prodiru kroz kopitnu stijenku dopuštaju raznim bakterijama, gljivicama i ostalim nečistoćama slobodan ulaz u kopito. Efikasna fizička barijera ovim napastima je slomljena kada je probodena kopitna stijenka. Čavli i metalne potkove omogućuju stresnim silama, vibracijama, i promjenama temperature da utječu na kopito. Mnogobrojne rupice u kopitnoj stijeni zbog učestalog potkivanja dovode do strukturalnog propadanja, rezultirajući pukotinama u kopitnoj stijenki, odvajanjem kopitne stijenke od dubokih kopitnih struktura (zamislite da odižete prema gore svoj nokat sve dok se ne odvoji od mesa ispod njega). Svaki konj koji nosi potkove pati od različitih stupnjeva laminarne odvojenosti. Konj će se uvijek pokušat sam izlječiti, ali ove kostantne sile često dovode do ozbiljnijih poremečaja kao što je laminitis, koji uznapreduje ako konj jede previše ili se razboli. Ponekad kada skinete metalnu potkovu s konja, veliki dio kopitne stijenke otpadne s njom.
Šteta koja nastaje povećanjem apsorpcije šoka kod potkovanog kopita je dobro dokumentirana. Konjsko kopito je tako stvoreno da može podnjeti putovanje preko svakakvog terena. To se postiže kada se kopitna kapsula može širiti i skupljati pri kontaktu sa zemljom. Kada stavite metalni obruč na kopito i fiksirate kopitnu kapsulu ona se ne može širiti i unutrašnje strukture koje su stvorene da bi apsorbirale šok u kopitu ne mogu obavljati svoj posao. Kao rezultat toga, zglobovi, hrskavica, i ligamenti koji se nalaze na višim dijelovima nogu moraju sada preuzeti pritiskajuće sile za koje nisu stvoreni, što kasnije rezultira dodatnim trošenjem i oštećenjima.
Prilikom hoda kod kopita koje ispravno funkcionira potplat se pri kontaktu kopita s tlom lagano poravna dok se stotinu kilograma osloni na kopitnu kapsulu. Potkove sprječavaju ovu akciju te ostavljaju potplat u istom položaju svo vrijeme onemogućavajući mu nošenje težine. Potplat nije u mogućnosti pobjeći od sile kojom ga kopitna kost pritišće, a sile koje pritišću kopitnu kost na potplat izazivaju masnice pri svakom koraku. Još je mnogo drugih nepravilnosti koje su uzrokovane potkovama, a doprinose disfunkcionalnosti koja uzrokuje atrofiju, ili smanjivanje veličine, ograničavajući rad osjetljivim unutrašnjim strukturama.
Često konji kada im se skinu potkove ne mogu normalno hodati zbog ovoga. Postoji jedan ljudski primjer koji bi nam mogao pomoći da shvatimo ovo, a to je prisiljavanje stopala na neprirodan rast kod mladih zena vezivanjem stopala u tradicionalnoj kineskoj kulturi. Takva praksa je bila toliko štetna za stopala žena da nisu mogle trčati a hod im je bio toliko izvještačen ova praksa je držala žene u potlačenom položaju te su bile u potpunosti nemoćne, i iako zakonom zabranjena 1911, nastavila se još desetljećima. Od ove prakse se odustalo tek
nedavno, tako da još uvijek postoje živi primjeri osakaćenih žena. Veliki quarter konji sa prisilno obrađenim kopitima veličine 0 su još jedan sramotan podsjetnik što radimo još i danas modernim konjima. Koliko ćemo nastaviti s praksom koja oštećuje kopita konjima i osakajuće njihovu snagu i potencijal?
Podlošci samo pogoršavaju stvarMnogi različiti materijali se upotrebljavaju kako bi zaštitili potplat i smanjili udarce na kopito, ali u stvari ovi materijali donose još veća oštećenja konjima. Prisustvo podložaka često uzorkuje ''nenormalan'' rast – deblji potplat ali on nije tvrd i izdržljiv kao prirodni potplat, više oblik ''lažnog'' potplata. Potkivači često pogrešno tumače neprirodan rast na potplatu kao njegovo zdravo zadebljavanje ali ne shvaćaju da u stvari to predstavlja propadanje kopita. Upotrebom podložaka povećava se prisustvo vlage na potplatu, što je plodno tlo za bakterije
koje uzrokuju trulež i gljivice koje omekšavaju potplat i time dovode do osjetljivosti potplata. Podlošci također onemogučavaju normalno disanje i znojenje koje se događa prirodno na području potplata i žabice, te time ograničavaju sposobnost konjskog organizma da regulira tjelesnu temperaturu i izbacuju višak proteina abrazijom potplata. Potpunim ne mogučavanjem abrazije potplata, kritična stimulacija rasta snažnog i normalnog kopita je ograničena.
Količina stresa na kopita je "na pravu mjeru"Uloga koju stres ima u stimulaciji konja je veoma važna, ali nedovoljno shvaćena. Prirodno, ispravno oblikovano barefoot kopito ima karakteristike koje mu omogućuju prirodno raspoređivanje stresa na svakom terenu kojem konj živi – i to je tako jednostavno. Kada stavimo umjetne materijale na kopito, poput potkova, podložaka, mekanih podloga na jahalištima, i podloga u štalama, naše uplitanje smanjuje stres na kopita ispod najniže razine koja je prikladna za kopita, sprječavajući vitalnu stimulaciju potrebnu za proizvodnju izdržljivog kopitnog tkiva, zdravih hrskavica i ligamenata, te snažnih kostiju. Bez prikladne stimulacije stresom na kopita, kopita i kosti rastu slabije i slabije. Stanja poput preraslih
kopita, lošeg oblika kopita, potkovanih kopita, te smještaj konja u boksovima na iznimno tvrdim podlogama kao što je beton rezultira pojačanim stresnom stimulacijom kopita – kao rezultat, strukture poput kopitne hrskavice, zglobova, ligamenata postaju artritična i istegnuta, a kosti imaju manje mogućnosti za podržavanje konja. Pokušajem ''zaštite'' kopita potkovama sa umjetnim materijalima i neprimjerenim uvjetima je u stvari promicanje slabih kopita i nepravilnog rasta, te uvjetima za bolest.
Cirkulacija je od velike važnostiPrisustvom metala na kopitima dobijamo duboka oštećenja nastala zbog stagnacije krvi unutar kopita i smanjenog povrata krvi prema srcu. Potkove ometaju prirodni mehanizam pumpanja krvi. Prirodno kopito potiče kolanje krvi sa svakim korakom kako se širi i skuplja. Ako vam ovo zvuči poznato, u pravu ste, na isti način funkcionira mehanizam srca, i zato prirodna kopita imaju kritičnu funkciju kao zamjenska ''srca''. Ovaj vitalni mehanizam koji podsjeća na srce je uvelike ograničen imobiliziranjem kopita s potkovama.
Ograničena cirkulacija u kopitima i nogama potkovanih konja rezultira ograničenom cirkulacijom u cijelom organizmu. Oslabljena cirkulacija osiromašuje tijelo s kisikom i svim hranidbenim tvarima koja su potrebna konju za rad. Ova stagnatna faza cirkulacije, uz još mnoga druga stanja poput oštećenja kopitne hrskavice, mekuši, artritisa u zglobovima, koljenima, putičnim zglobovima i kralježnici s vremenom smanjujući mogućnost organizma da zacijeli, time povećavajući stres. Zdrave stanice i tkiva imaju mogućnost zacjeljivanja i rasta, te dobro podnose ozljede. Životinje umiru kada se stanice prestanu dijeliti a organi od kojih su sastavljene ne mogu više dijeliti stanice i popravljati štetu. Polagano propadanje normalnih struktura je povezana s boli i preranim umiranjem konja koji mogu biti i rezultat lošeg obrezivanja kopita i zabijanja čavli u kopita.
Mi stvaramo probleme našim konjima kada narušavamo prirodni dizajn i funkcionalnost njihovih nogu. Naša tradicionalna uvjerenja i pokušaji da ''poboljšamo prirodu'' stvaraju probleme konjima. Ono što trebamo shvatiti je da kopita imaju veliku snagu, funkcioniraju optimalno kada postoji normalna kopitna forma, naravno uz dosta kretanja.
Integritet i snaga uvjerenjaOvo je činjenica na koju se možete osloniti: Ja neću ni jednom svom klijentu preporučiti da potkuje svog konja. Kada bi rekao ''Da možda ovaj put....ok pribij potkovu na kopito,'' ili ''Joj ovaj konj stvarno ne može uspjeti.....'' Tada bi ja kompromitirao svoj integritet. Uopće ne dvojim oko ovoga jer znam koliko su potkove štetne za konje. Postoje ljudi koji mogu zagovarati potkivanje i držati svoje konje barefoot, ali s razumijevanjem normalne forme kopita i njegove funkcije te mog poštovanja prema Veterinarskoj zakletvi , to se neće dogoditi u bliskoj budućnosti.
Širenje znanja i uvjeravanje drugihPotkivači, veterinari, treneri i ljudi koji se bave konjima sa svih strana svijeta koji uče o normalnoj formi kopita i njegovoj funkciji govore svojim klijentima, kolegama i prijateljima o tome kako je potkivanje štetno i da je ono direktna veza između prerane penzije i smrti konja. Svi trebaju znati koliko je metal na konjskim kopitima štetan i neprimjeren. Trebamo da to postane nešto što svi znaju kako bi spasili konje od bolesti i smrti.
Kada veterinari postanu svjesniji prirodnog oblika kopita prestat će propisivati potkivanje kao terapiju jer će znati koliko je takav postupak loš za kopita, i neće stajati po strani dok drugi to rade. Kada postanu bolje upućeni u samo funkcioniranje kopita, njegov rast, zaštitu i kada budu dopustili konju vitalne osjetilne podražaje u njegovom okolišu znanje će postati moćno oruđe. Neće se više oslanjati na pribijanje željeza na kopita ili zatvaranje konja u štale jer će imati saznanja o prirodnom kopitu i njegovoj moći samoizlječenja.
Preporuka potkivanja kada nismo svjesni svih dokaza o štetnosti koja osuđuju tu praksu nije dobar izgovor za to što radimo. Bio sam u situaciji prije 6 godina koja je demonstrirala moju neukost o kopitima i njihovoj moći izlječenja. Ovaj primjer je došao u obliku velikog Quarter kastrata koji je imao laminitis (skoro mu je kopitna kost probila potplat). Gledao sam njegov tretman gdje se on liječio s prirodnim obrezivanjem kopita a nisu bile upotreljene ni cipele i on se jahao već nakon 6 mjeseci. Drugi je bila punokrvna kobila trogodac sa slomljenom
kopitnom kosti, koja je nakon 8 mjeseci skakla na militaryu barefoot. Moj kastrat koji je imao laminitis s dvije godine na svom prednjem lijeovm kopitu zbog ''štulastog'' kopita, sada se jaši po najkamentijim terenima i to samo nakon dvije godine – on to radi barefoot i bez ikakvih dokaza da je to kopito nekad davno bilo ''štulasto''. Promjene na snimkama konja s okoštavanjem kopitne hrskavice ili ring bone koji su se smanjili nakon nekoliko mjeseci sa pravilnim obrezivanjem kopita....a nikakav drugi ''tretman'' koji koristi podloške ili potkove ne može pokazati ovakve rezultate. Ima bezbroj ovakvih primjera.
Nikada nisam u rukama imao ovako moćno oruđe kao što je znanje o funkcioniranju konjskog kopita i kako prilično brzo izliječiti konja.
Uloga potkivačaPotkivanje je jako težak posao. Ja sam osobno potkivao nekoliko svojih konja svakih nekoliko tjedana dok sam bio mlađi, tako da mogu shvatiti bolove i napetost u leđima koja dolazi s ovim poslom, vještinu koja je za to potrebna i zadovoljstvo kada je posao dobro obavljen. Uočavanje detalja, rad s rukama, rukovanje s moćnom ali plahom životinjom, i dobar karakter – to su sve dobre karakteristike, ali bez obzira koliko ste učili za ovaj zanat, bez obzira koliko je zahtjevan i težak posao, bez obzira koliko ste novca potrošili na edukaciju, bez obzira koliko je duga tradicija potkivanja, ni jedna od ovih stvari ili bilo što drugo neće promijeniti činjenicu da potkivanje nije dobro za konje.
Sve više potkivača shvaća da postoje bolje opcije od potkova. Neki već potiču svoje klijente da dopuste svojim konjima da budu barefoot ''što je više moguće'', ali vlasnici ni potkivači još uvijek nisu uvjereni da konji mogu hodati na svojim kopitima bez zaštite dok rade. Konvencionalna mudrost je snažna: ''konjima su potrebne potkove za ''zaštitu'', ''potporu'' ili ''sprječavanje klizanja'' kada sudjeluju u aktivnostima poput skakanja prepona,dresure, enduranca i ostalih zahtjevnih spotova ili rekreativnog jahanja. Ono što mi sada zamo je da bilo koja potkova prikovana na kopito oštećuje to kopito u 100 % slučajeva. Svake minute taj metal kontrahira kopito i šteta je već napravljena. Metalne potkove ne štite kopito, i kopita definitivno ne trebaju ''potporu'', osim ako namjerno ne želimo oslabiti njihovu laminarnu povezanost. Većina potkivača zna da je kopitna kost fiksirana unutar kopitne čahure od gore, a ne od dole, ali toliko se opet priča o ''potpori'' koju treba pružiti ovoj kosti. Trenje se smanjuje kada stavimo potkovu, a to samo radi štetu konju i stavlja dodatni stres od kopitne čahure do ligamenata, tetiva i zglobova duž noge te prenosi taj stres dalje u tijelo. Prirodno kopito ima najbolje trenje na terenu. Zdrav nam razum govori kako što je zahtjevniji sport ili
određena radnja koja se od konja traži to je veća važnost dobrog funkcionoranja kopita.
Potkivači koji su posvećeni dobrobiti konja će dobiti velike nagrade. Mogu zaraditi više novca s manje napornog rada. Znam da je posao zabijanja čavala u metalne potkove zarazan za neke ljude, ali vlasnicima će biti drago platiti za ispravno obrezivanje kopita i usmjeravanje u održavanju zdravlja njihovih konja. Također uz više znanja i dovoljno prakse životi mnogih konja će biti spašeni. Liječenje laminitisa je posebno efikasno upotrebom prirodnih tehnika obrezivanja kopita. Ako čak zaboravim novac, osobne nagrade su nevjerojatne.
Uloga treneraMnogi treneri vjeruju da određeni konji, ili samo pojedine pasmine konja, ne mogu biti barefoot. Oni imaju iskusne konje koji su osjetljivi kada nemaju potkove ili im se stanje kopita jako pogorša. To su obično konji koji se godinama potkivaju i čija su kopita oslabila od potkova. Konji koji su potkovani, i loše obrezivani imat će kopita koja se lako lome i imaju mnoge modrice na kopitnoj stijenci ili potplatu. Dodatno opterećenje životom u malenim ispustima ili štalama koje im onemogućuju slobodu kretanja od prvog dana života i time im onemogućuje kritičnu stimulaciju kopita neophodnu za dobar rast kopita. Kada su konju kopita
već oštećena potkivanjem, tranzcijski period će biti duži i tražit će požrtvovnost vlasnika i trenera.
Tada se postavlja pitanje, ''Da li je to moguće?'', i ''Da li je vrijedno truda?''. Ovo su teška pitanja za odgovoriti i odluka ostaje na treneru, koji blisko surađuje s vlasnikom koju on treba donijeti u svakom pojedinom slučaju. Dobrobiti zdravog kopita su nevjerojatne. One uključuju zdravije konje s manje šepavosti, manje bolnih leđa, boljim pokretom, većom izdržljivosti, manjim otporom pri napornom radu, manjim veterinarskim računima, i dužim i sretnijim životom konja. Ali kada su kopita već oštećena i deformirana, a posebno kada je potkivanje dovelo do dodatnih problema u strukturi konja, trebat će vremena i truda za oporavak i vraćanje konja u potpuno zdravo stanje.
Treneri bi trebali inzistirati da se mladi konji o kojima se oni brinu ili nadgledajunjihov rad nikada ne potkivaju te da se im se pravilno obrađuju kopita od prvog dana njihova života. Jednostavnije je spriječiti štetu u nastajanju nego oporavljati kopita od nastale štete. Treneri koji počinju preispitivati konvencionalnu mudrost te se informiraju postaju heroji u očima klijenata i konja koji ovise o njihovom znanju. Zdravlje i sami životi konja ovise o njihovom znanju.
"Svaka istina prolazi kroz tri faze.Prvo je ismijavaju, Zatim joj se agresivno protive, a naposljetku je prihvaćaju kao nešto što se samo po sebi podrazumjeva."
~ Arthur Schopenhauer