Konje znaju boljeti kopita puno prije nego to postane očito i prikaže se kao šepanje.
Mnogi vlasnici konja misle da je misterij kopitnog mehanizma nešto što nikada neće razumijeti te zbog toga raširenog stajališta jako smo dugo ignorirali, u stvari jednostavnu strukturu koja reagira i deformira se na predvidljiv način kada je pod stresom željeznog obruča.
Kada postavimo pitanje našem potkivaču (pa čak i veterinaru) o jako lošem stanju kopita našeg konja tada obično dobijemo odgovor poput ''on jednostavno ima loša kopita'' ili ''to je stvar pasmine'', ili jednostavno ''on je šlampav pa posrće i trebao bi korektivne potkove''...
Nažalost oni, na koje računamo da će nam pomoći sa zdravljem našeg konja, su obučavani u sistemu gdje su deformirana kopita postala uobičajna stvar. Tako da ni oni ne mogu prepoznati loša i kontrahirana kopita te mnoga popratna stanja koja dolaze od bolnih kopita. Njih su učili da je to ''normalno''. Mnogi naši konji idu kiropraktičarima i terapeutima kako bi im barem za jedno vrijeme smanjili bol u leđima i nogama dok uzrok ovih simptoma leži upravo u temelju konjskog pokreta......kopitima. Ovo nam se svima događa jer oni kojima vjerujemo najviše (potkivači i veterinri)još uvijek nisu vidjeli istinski zdrava bosa kopita pa ne mogu otkriti uzrok problema naših konja. Ako vaš konj ima asimetriju mišića (nejednak razvoj mišiča) uzrok tražite u tome što on štiti svoje tijelo od bolnog/ih kopita, i to prilikom svakog koraka!
To znači da neki mišići rade drugačije od onih na suprotnoj strani, postali su veći (zbog dodatnog rada) ili su atrofirali (zbog smanjene funkcije). Asimetrija obično nije vidljiva golim okom sve dok vam netko ne obrati pažnju na to i prolazi tako dugo nezmjećena dok prilično ne uznapreduje.
Kako bi mogli vidjeti asimetriju postavite konja (tako da mu noge čine četverokut) na ravnu površinu što će za konja sa lošim oblikom kopita biti teško. Usporedite njegovu muskulaturu sa obje strane. Podinite mu grivu i vidite da li je jedno rame vece od drugog,jedan kuk viši od drugoga, podignite rep i pogledajte mišiće ispod repa te usporedite dobro mišiće na obje strane. Asimetriju nije uvijek lako uočiti ali ako postoji, očite su promjene koje konj radi u pokretu, stavu i ponašanju koje prate mišićni bolovi. Ako vaš konj radi dolje navedene stvari, tada sigurno ima bolove u kopitu od lošeg potkivanja/obrezivanja kopita koje nadalje uzrokuje sekundarnu bol i umor mišića.
• Konj vesla s prednjim nogama.
• Konj često posrće, spotiče se kada ide nizbrdo, ozljeđuje sam sebe kresanjem nogu sa drugom potkovom, otkida prednje potkove sa zadnjim kopitima (sustiže se).
• Konj ima jedno veliko, ravno prednje kopito a drugo stulasto ili samo stulastog izgleda.
• Žabica ne gleda ravno prema vrhu kopita i nije u sredini kopita.
• Pukotine se pojavljuju na noktu ili na kopitnoj stijenci samo jednog kopita.
• Podvučene ili kontrahirane pete (kada gledamo sa strane), jedan petni jastučić (mekuš) viši od drugog.
• Konj ima jedno rame ili kuk više, sa vidno više mišićne mase ili manje mišićne mase
od drugog.
• Jedno rame ili kuk nosi ispred drugog, kao da je ''rotiran''.
• Jedan kuk je viši od drugog ili se trener žali kako konj neće da galopira na jednu nogu.
• Kronična ''ukočenost'' jedne prednje noge ili stražnji kraj koji ''ponire''. Jedno prednje ili zadnje kopito stoji ravno dok drugome nokat gleda prema vani.
• S poteškoćom kreće u jedan od galopa (lijevi ili desni).
• Mijenja galop nakon što krene, ili galopira unakrsno kada ga se lonžira.
• Objesi se ili vuče na jednu stranu .
• ''Krut'' je na jednu stranu ili je ''krut'' kada radi krugove na tu istu stranu.
• Dresurni konji nemaju ujednačeno produženje kod hodova, ukočeni su, dižu glavu i izlaze iz naslona.
• Konj odbija poslušnost na jednu stranu (ovo je fizički problem a ne izmišljeni problem konja kako mnogi vlasnici misle).
• Umjereno ali učestalo šepanje ili ''nabadanje'' koje veterinar ne može sa sigurnošću locirati.
• Preponski konji odvlače u jednu stranu kada prilaze preponi, i ritaju se nakon skoka.
• Reining konj klizi sa sapima na jednu stranu.
• Konj se propinje (ili pokušava leći) kada se jedan od dizgina jako povuče.
• Endurance konji ''vole'' više kada jahač jaši pod jednu nogu, a ako jahač inzistira na
jahanju pod drugom nogom, konj odbija i pokušava vatiti stranu koja mu odgovara.
• Sedlo izgleda kao da uvijek klizi na jednu stranu ili ''jede'' svoju podsedlicu.
• Ni jedna podsedlica ili prilagodba sedla ne postiže dugotrajan učinak.
• Jedan stremenski remen uvijek izgleda duži, čak i ako su stremenovi redovito mijenjani
kako bi izjednačili rastezanje koje nastaje prilikom penjanja na konja.
• Jahača trener uvijek kritizira kako mu kuk propada na jednu stranu, jaše na krivo, mlati
glavom ili ima nejednako postavljene ruke ili noge.
• Ako primječujete ovakva ponašanja kod vašeg konja ili je postao ukočen i
nezainteresiran za rad, tada je vrijeme da dobro i pažljivo pogledate njegova kopita.
Zbog čega su kopita domaćih konja postala tako nezdrava?
Prvo mi potkivamo svoje konje daleko prije nego što njihova kopitna kost sazrije. Na ovaj način im pružamo prilično neprirodan način života. Većina konja se potkiva po prvi put oko druge godine života dok njihova kopitna kost sazrijeva tek sa pet ili šest godina.
Dakle, mi od početka mijenjamo njihov prirodan oblik kopita i silom prisiljavamo njihove kosti da se mijenjaju. Sjetite se princeza u davnoj Kini kojima su vezali noge i modificirali stopalo samo zato jer se to smatralo lijepim……..na kraju one su bile invalidne osobe i moralo ih se svugdje nositi. Okivajući živo kopito sa željezom nije ništa različito od ovoga samo što treba više vremena da se dogodi najgore.
S vremenom, smanjena cirkulacija od potkivanja i neprirodane stresne sile izazivaju duboke traume i promjene na unutrašnjim strukturama kopita, a pete se počinju preklapati prema unutra i kontrahirati. Konj mijenja svoj stav i pokret kako bi izbjegao tu bol. To vlasnici i jahači često previde jer se najčešće događa na obje prednje noge. Ovi konji ne šepaju zbog toga jer im obje prednje noge nisu zdrave!
Tada konj prebacuje svoju težinu, iz loše izbalansiranih ili bolnih kopita, na jednu točku kopita koja tada više raste na području gdje se konj slabije oslanja svojom težinom…….a manje raste gdje se konj jače oslanja i promjene se počinju događati.Tako možete vidjeti da, ako slučajno ostavite jedan dio kopita viši od drugoga na jednom mjestu (to moze biti vrlo malo samo nekoliko stupnjeva, jedva primjetno) i ne izbalansirate dobro svaki put kada potkivate, tim ste potezom stvorili uvjete za učestale probleme s kopitom.
Ako se ove minijaturne razlike ne rješavaju sa svakim potkivanjem tada je kopito zarobljeno željezom, u promijenjenom obliku zauvijek i polako se pogoršava. Izgleda da se umjetnost balansiranja kopita pri potkivanju polako izgubila i većina potkivača nastavlja potkivati konje sa dijelom kopita koje raste sve više naprijed bez da im padne na pamet da bi trebali vratiti pete tamo gdje ih je priroda postavila. Stoga pete postaju previsoke a konjska ih tezina pritišće prema zemlji. Ovakav slučaj je poznat pod popularnim nazivom ''podvučene pete''. Kada ljudi kažu da njihov konj ima sindrom ''dugog nokta i niskih peta'', oni zapravo ne shvaćaju da su to samo pete koje su se podvukle pod kopito zbog lošeg potkivanja.
Često inzistiramo da potkivač oblikuje nokat kako bi pristao potkovi ,a zapravo ne znamo koji je fizioloski ispravan oblik kopita. Nakon godina potkivanja i prilagođavanja kopita potkovi dolazimo polako do deformiranog kopita i konja koji se sada mora boriti sa kontrahiranim bolnim kopitima. Kopita čije su se pete podvukle zbog redovitog ostavljanja visoke pete može izazvati ozbiljne koštane promjene jer pritišću delikatne unutrašnje strukture i zbog toga što tijelo pokušava stabilizirati zglobove. Ove promjene su vidljive na rentgenskim snimkama i veterinari tada često postavljaju dijagnozu navikularnog sindroma.
Često se konji s takvim problemima prodaju novim vlasnicima i novi potkivači samo pretpostave da konj ima loša kopita i nastave prilagođavati oblik ovih užasnih kopita potkovi.
Mnogi potkivači nisu imali priliku vidjeti nevjerojatne promjene koje dolaze sa ispravnim
barefoot obrezivanjem ili su kompletno nezainteresirani za proširivanje svojeg znanja, tako da nisu ni svjesni kako se ovakvi problemi mogu kompletno preokrenuti na bolje. Oni, dakle, nastavljaju potkivati konja sve do trenutka kada unutrašnja šteta na kopitu postane prevelika , i ne može zamaskirati, a šepanje je i više nego očito, oni će tada samo predložiti korektivno potkivanje……..a to znači još više istog krivog postupka koji je i uzrokovao problem na početku.
Veterinari duguju svojim klijentima proučavanje barefoot obrezivanja kopita kako bi
mogli ponuditi alternative lošoj tradiciji koja uopće nije znanost.
